Pretraga:  

Dobrodošli!

14.04.2007.

evo me opet...

Evo me opet, da danas sam opet bila u sauni, ajme kako sam jedva čekala da dode, maštala sam o tome da me opet dira i u svojoj maloj glavi odlučila sam i ja dirati njega, samo malo pa što bude. Jednostavno ću pruziti svoje prstice i osjetiti sigruno nesto lijepo za mane, imala sam ideju da mu ga diram i da ga dovedem do vrhunca, ok priznajem luda sam. Vidjela sam da ulazi u saunu i izašla sam odmah u jacuzzi, jedva sam čekala da dode, već je prošlo pola sata i već mi je bed bilo čekati sama u mraku iako je ugodno i mjehurici i strujanje me je opustilao. Ušao je i naravno da ga nisam pogledala odmah, dok nije sjeo. Pitao me je da li ti je bilo lijepo samo sam kimnula glavom i promrmljala da. Rekao zelim te idemo van, ali ja sam imala druge "perverzne" planove. Samo sam zavukla ruku medju njegove noge, i zamijenila, ajme pa gdje je, ne mogu vjerovati pa to je crvuljak, ajme kaj sa, ulovila me panika. Kaj sad - tak malo. dobro ne mora biti velik a tak mali ---neeee. Primio me je za ruku i njezno rekao budi bez brige biće ti lijepo, Izašli smo zajedno a ja sam samo razmišljala tako zgodan ali tako mali, pa to ne bum niti osjetila, kaj sada. Bio je uporan, poveo me je doma. Lijep mali stan, njegov. NJezno me je ljubio, divno, njezno dirao a onda je skliznuo medju moje noge, divno, taj jezik takvo zadovoljstvo ne to mi još nitko nije pruzio, svršavala sam pet puta za redom, iskreno divno mi je oblizao moj šupčić a to mi je netko prvi puta učinio. Mozda ću drugi puta osjetiti i njega, tko zna, bilo mi je krasno.

28.01.2007.

svadbarskim sokakom

Skrenem katkad, slucajno il’ ne… U onaj sokak kojim svadbe prolaze… Do tog ugla brojim korake… A od tog ugla dalje brojim poraze… Obicno s jeseni…i kad je oblacno… Odbjegla sjenka mi se vrati konacno… Uzalud mijenjam adrese, sam crni vrag mi je donese…tu… I vjesto smislim nesto utjesno… U tom sam dobar, kazu, to najbolje znam… Trudim se…ne uvijek uspjesno… Tragove svoje da sam sebi zavaram… Obicno nocu, kad je vjetrovito… Samoca napusti svoje korito… Ta mutna rijeka poplavi poljane sjecanja u glavi…svud I naprosto se tuga desi… Jer naprosto si tu gdje jesi… I naprosto je trista cuda predrasuda sad Izmedzu nas… Kad ljubav umre jedan zali… Kad ljubav umre jednom fali… I, bome nije lako… Kad naidje sokakom kojim svadbe prolaze… Ponekad jos osjetim tvoj dah… Ko ono nekad kad se okrenes u snu… Kao, lahor…dirne me…na mah… Kad smo i casa i ja prilicno pri dnu… Obicno uvijek…i slicnim danima… Proslost se navali kao planina… Na tom cu vrhu da sazrem… Jer samo s njega nekad nazrem…nas…

19.01.2007.

Trentak žudnje i strasti...

Nakon grozne tri noći ne spavanja, straha, patnje, napokon svijetlo nade... Sve se smirilo i opet imam osjećaj da najgore je iza nas, da će dan biti lijep i sretan, da ću i na tvojim usnama vidjeti smiješak nade, vjere u novo sutra bolje i sretnije, da će tvoje tople usne stopiti se s mojima, te potjerati i zadnji djelić straha u mojoj duši, zbog malenog bića koje oboje volim. Dok umornim pogledom prebirem po usnulom malom licu i dok strah polako nestaje , želja za tobom se budi…svakom porom osjećam bolno i snažno da te ovaj tren trebam uz sebe. Uvukla sam se u krevet, a hladni lancuni nisu mi poželjeli dobrodošlicu. Bol para umorno tijelo, a san tako željeni ne dolazi na oči. Pred sobom vidim još samo tvoj lik, tvoj osmijeh...želja za tobom opet se budi. Trebam te... tvoj glas... tvoje riječi... tvoj dragi smijeh... Tišina je u stanu... užasna tišina...možda je to zatišje pred buru. Nije bitno... Ne želim više ništa da znam... Uživam u miru koji je stigao s ovim jutrom i ne pitam koliko će trajati. Umorno zaključujem da u ovom trenutku samo topla mirisna kupka može biti lijek. Ulazim u kupatilo, puštam toplu vodu dok se razodijevam. I u vodu sipam punu šaku mirišljave soli... mirisa ruža. Osmijeh mi za trenutak zaigra na usnama, jer sjetila sam se našeg razgovora... voliš ruže... Ulazim u kadu polako topeći milimetar po milimetar tijela, uživajući u toplini koja mi struji tijelom...Ispružila sam se...opuštam se polako...zatvaram oči i tvoj dragi lik je opet tu... Želim te... Dala bi sve što je moje za samo jedan trenutak sada s tobom. Trenutak u ovoj kadi punoj tople vode mirisa ruža. Ruke mi klize tijelom... od vrata prema grudima, trbuhom... Drhtim... leptirići strasti i žudnje lete mojom utrobom... Želim te... šapću mi usne... Dođi... dođi, želim te... U trenu miješa se san i java u mozgu umornome od svakodnevnice. Umornome ,jer toliko dana je počelo i završilo bez tebe… u uzdrhtalom tijelu osjećam tvoju blizinu... tvoje ruke... čvrst zagrljaj, vrele poljupce... Tvoj šapat ispunjava me, usnama me izluđuješ, gnječiš mi dojke, izvijam se od zadovoljstva dok voda zapljuskuje mi tijelo, šireći opojan miris ruža prostorijom... Usne ti klize sredinom mojih grudi do pupka, guraš jezik u njega, jecam od zadovoljstva, mrsim ti kosu... Osjećam tvoje snažne ruke na bokovima, podižeš ih iz vode, spuštaš vrele usne na meku kožu mog izvora strasti...ljubiš je...dok drhtavim glasom te molim da se nikada ne odvojiš od mene…ostani vječno uz mene i u meni… Uzmi me, šapću moje usne... Bunilo je sve jače, prsti tvoji igraju i kruže mojim središtem. Kapljice strasti miješaju se sa mirisom ruža. Okrećeš me spretnim i jakim rukama… Voda je još uvijek topla. Grudi mi dodiruju dno kade i to me još više uzbuđuje. Uzimaš šampon i u tankom mlazu izlijevaš ga na moja leđa, guzu i bedra. Ruka ti klizi... glatka je i nježna od sapunice. Valovi strasti trzaju mi tijelo, usne te zovu... Želim te ... jako i divlje.. Želim te... Želim te u sebi... Ispunjavaš mi snove uzdrhtale i divlje u opojnom mirisu ruža...uzimaš me onako kako to tražim od tebe... strasti se miješaju u dobro nam znanu želju… iskonsku, divlju i samo našu Vrištim od zadovoljstva... Zazivam tvoje ime, jer ova strast u meni , zove se imenom tvojim...

17.01.2007.

Krevet

Kad smo imali devetnest godina bio nam je dovoljan podstanarski krevet,sirok 90 cm.Ili sam bila ja gore ili je bio on gore ili smo se stiskali prije nego se jedno smjesti gore.Nisu nam smetale ni tri neprospavane noci.Dapace.Pocetkom dvadesetih,nasih godina,vec smo se baskarili u francuzu,prostran 160 cm u sirinu.Udobno nama,a jos i klinjo moze spavati izmedu.Pocetkom dvadesetpeti,nasih, napredovali smo do 180 cm sirine.Kreveta.Jako udobno ljeti,stalno ima hladne plahte.Nezgodno zimi ako ne grijes sobu ili spavas sa carapama.Dobro,ova zima je jos podnosljiva.grrrrrrr

13.01.2007.

ZBOG SEKSA DOBILI PO GUZI...

U najpobožnijoj indonezijskoj pokrajini Aceh dvoje mladih javno je išibano ispred džamije jer su uhvaćeni dok su se seksali, a nisu bili u braku. Njega su zviznuli pet, a nju tri puta Mladi par iz indonezijske provincije Aceh javno je izudaran štapom zbog vođenja ljubavi prije braka, a u skladu s težnjama vlasti da u praksi zaživi strogo šerijatsko pravo. Sjahrul Rizal (21) i njegova djevojka Liza Wahjuni (20) dobili su pet, odnosno tri udarca štapom od trske pred džamijom u glavnom gradu Banda Aceh. Uhvaćeni su dok su u studenom 2006. godine vodili ljubav. Indonezija je najbrojnija muslimanska zemlja na svijetu, a na snazi je sekularni ustav i vlada. Ipak, nacionalni parlament dopustio je šerijatski zakon u Acehu koju smatraju najpobožnijom provincijom u zemlji. Strogo šerijatsko pravo rijetko je primjenjivano sve do katastrofalnog cunamija u prosincu 2004. godine koji je samo u Acehu odnio 177.000 života. Šerijatska policija tada je počela nenajavljeno upadati u domove u potrazi za onima koji se nemoralno ponašaju i nezakonito privoditi žene jer ne nose pokrivala za glavu. Policija je odobrila nekoliko javnih kažnjavanja ljudi osuđenih za uživanje u alkoholu, klađenje, preljub i seks prije braka. izvor ..www.net.hr ................................................. Meni malo smjesno, sto vi mislite o ovom?

11.01.2007.

OPROŠTAJ

Prevario/la vas, razmišljate šta dalje, sigurni ste da ne želite više ostati s tom osobom, jer kad se jednom povjerenje izgubi samo rijetki se odluče za pokušati iznova....Ali sumnja ostaje, a prema onoj staroj „Sumnja je crv koji nagriza dušu“.... Nerijetko se odlučujemo za osvetu....i raste ta osveta u nama, i zagorčava nam život u potpunosti.... Iztjeda nam snagu... Bolje bi u takvim situacijama bilo oprostiti i otići dalje, naravno postavlja se pitanje zašto....Odgovor je poprilično jednostavan....Snaga svakog čovjeka je u onome koliko može oprostiti.... Divan je osjećaj znati da možeš oprostiti i nastaviti dalje... Nema jeda ili muke, nema ogorčenje samo olakšanje koje vam daje krila....Ne gubite energiju na gluposti, a samim tim što niste ništa učinili da na bilo koji način naudite toj osobi je dovoljna poruka.... Prvo više će je jediti to što vam je apsolutno svejedno, nego bilo što da učinite.... Znam da je ponekad jako teško reći opraštam, ali svaki put osjećaj je sve divniji, vaš duh je blistav i možete nastaviti živjeti bez lokota gnjeva.....

07.01.2007.

dobar dan....

nedjelja je, ne mogu spavati, razmišljam o svemu pomalo, slušam utiho (kikići) spavaju Amazing grace. Ponovno sam dobila poziv za razgovor za posao idem sutra i nadam se da je to posao za mene koji isčekujem već 3g. Da nezaposlena sam samohrana mama, koja je prošla sve i svašta, ali to me neće pokolebati to mi daje snagu za svaki novi dan kada otvorim oči. Novi dan novi izazov............

02.01.2007.

znam.......

Znam teoriju. I sve one prozirne, celofanske savjete koje sam tokom života slušala od dobronamjernih kučki. Znam da je rat među spolovima na vrhuncu. I da koplja bole. Seks je važan. No nije najvažniji. Animalan, sposoban povrijediti. Ne fizički - rane zacijeljuju. Iza zidova, zavjesa i u žuboru razvaljenih radijatora je rat u punom jeku. Mene protiv njega. Zašto imate čip za idiotizam/primitivizam ugrađen u standardnu opremu? Nisam to tražila. I zašto me bole hormoni, neiživljenost njega? Jučer mi je rekao: NIje beba samo tvoja. Tako je, ti je svojataš samo kada ti to odgovara. Ostatak života sam ja pacenik. Jebeš takav život.

01.01.2007.

sretna nova godina

NIKO NAS NIJE USPIO RAZDVOJITI

29.12.2006.

KRAJ VEZE - KRAJ PRIJATELJSTVA

Nedavo sam na forumu pročitala neki post koji je govorio o tome zašto nestanu zajednički prijatelji nakon veze.... Zašto se više ne družimo...Uzela sam si vremena da proanaliziram što se zbiva i evo zaključaka do kojih sam došla..... Prvo nijedna strana ne želi povrijediti svog prijatelja odnosno prijateljicu time što će i dalje biti u dobrim odnosima s bivšim ili bivšom.... S druge strane nakon raskida obično su obje strane prijatelja i njegove i njena tu da krive drugu stranu da je krivac za kraj..... U tom slučaju oni koji su prekinuli vezu vrlo rijetko se odlučuju da kažu pravu istinu i da preuzmu krivnju.... Ja sam imala osobno iskustvo u kojoj jedan prijatelj moga bivšeg vjerojatno nije mogao razumjeti moje ponašanje sve dok mu nisam rekla istinu...Tada je nastupio tajac....Jer moramo priznati da ipak svi mi o svojim prijateljim uvijek mislimo najbolje i da ćemo rijetko priznati da su oni krivi za raspad veze...Obično ih podržavamo i idemo tako daleko da se više čak ne želimo ni družiti s njihovim bivšim, iz prostog razloga jer ne možemo ni zamisliti odakle hrabrost za takvo nešto....Obično u cijeloj priči samo dvoje koji su bili u vezi znaju pravu istinu, koju će rijetko priznati....A ko je toliko hrabar doći pred svoje prijatelje i reći druga strana je sasvim ok...pogriješio sam. Samo rijetki.... i ne samo to, još će ustvrditi da nemaju pojma zašto je došlo do kraja.....To je poenta gubitka zajedničkih prijatelja......


Stariji postovi

Kalendar

<< 04/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Brojač posjeta
32557

Moji prijatelji
Sorry blog...
više...

MOJI LINKOVI

bez tebe sve je nista sa tobom i nista je sve tesko je kad si nista onom ko tije sve

zivot koji zivim nije moj izbor


sreca je u malim stvarim


zivot cine sitnice